Postporođajna neuroza krmača: Kada majčinski instinkt izostane

Iako se kod većine krmača nakon prašenja razvija snažan majčinski instinkt, pojedine jedinke mogu pokazati potpuno suprotno ponašanje. Umesto zaštite i brige o potomstvu, neke krmače postaju izrazito nervozne, uznemirene ili agresivne prema prasićima. Ovo stanje u stručnoj literaturi poznato je kao postporođajna neuroza ili sindrom agresivnog majčinskog ponašanja, a može dovesti do velikih gubitaka u proizvodnji.

Veterinari navode da se problem najčešće javlja tokom prva 24 do 72 časa nakon prašenja, kada su hormonske promene najizraženije i kada se uspostavlja odnos između krmače i novorođenih prasadi. U tom periodu pojedine životinje pokazuju neobično ponašanje jer odbijaju da legnu kako bi prasad sisala, nervozno ustaju i ležu, glasno se oglašavaju, grizu pregrade boksa ili pokušavaju da pobegnu od mladunaca. U težim slučajevima mogu da povrede, ugrizu ili čak usmrte sopstvenu prasad.

Postporođajna neuroza krmača: Kada majčinski instinkt izostane

Prema podacima objavljenim u naučnim istraživanjima, agresivno ponašanje prema prasadima može se javiti kod do 20 odsto krmača i nazimica, pri čemu se znatno češće registruje kod mladih životinja koje se prvi put prase. Stručnjaci smatraju da iskustvo ima značajnu ulogu, pa su prvopraskinje pod većim rizikom od razvoja ovog poremećaja.

Uzroci nastanka postporođajne neuroze nisu u potpunosti razjašnjeni. Smatra se da nastaje kao posledica međusobnog delovanja hormonskih promena, stresa i uslova držanja. Neposredno pre i nakon prašenja dolazi do naglih promena koncentracije estrogena i progesterona, što kod pojedinih grla može uticati na ponašanje i prag tolerancije. Naučnici su utvrdili da su određeni hormonski poremećaji povezani sa većom sklonošću ka agresiji prema potomstvu.

Pored hormonskih faktora, značajnu ulogu imaju i uslovi smeštaja. Premeštanje krmača u prasilište svega nekoliko dana pre prašenja, buka, česta uznemiravanja, visoka temperatura u objektu, loša ventilacija i stres tokom porođaja mogu povećati rizik od pojave problema. Istraživanja su pokazala da je rizik značajno veći kod krmača koje su u prasilište prebačene četiri ili manje dana pre očekivanog prašenja.

Veterinari upozoravaju da postporođajnu neurozu često prate i drugi zdravstveni problemi. Među najčešćim je postporođajni disgalaktični sindrom (PDS), nekada poznat kao MMA sindrom. Reč je o poremećaju koji obuhvata smanjeno lučenje mleka, upalu mlečne žlezde, povišenu telesnu temperaturu i smanjen apetit. Ovaj sindrom smatra se najčešćim oboljenjem krmača nakon prašenja, a pojedina istraživanja pokazala su da se javlja kod 13 do 23 odsto životinja, dok je na pojedinim farmama zabeležena učestalost i do 38 odsto.

Kada krmača nema dovoljno mleka ili oseća bol prilikom dojenja, prasad postaju nemirna i uporno pokušavaju da sisaju. Takva situacija dodatno pojačava stres kod majke i može doprineti razvoju agresivnog ponašanja. Zbog toga stručnjaci preporučuju da se prilikom pojave neuroze obavezno proveri opšte zdravstveno stanje krmače, temperatura tela i stanje vimena.

Prvi znak da nešto nije u redu često se ne uočava na krmači već na prasadima. Gladna prasad su nemirna, često cvile, ne odmaraju se nakon sisanja i zaostaju u napredovanju. U težim slučajevima dolazi do povećane smrtnosti, proliva i iscrpljenosti legla. Upravo zbog toga veterinari smatraju da ponašanje prasadi predstavlja jedan od najvažnijih pokazatelja zdravstvenog stanja krmače u prvim danima nakon prašenja.

Prevencija se zasniva na smanjenju stresa tokom i neposredno nakon prašenja. Krmače bi trebalo blagovremeno premestiti u prasilište kako bi se navikle na novu sredinu, obezbediti im dovoljno prostora, stalnu dostupnost vode i odgovarajuću temperaturu u objektu. Tokom prašenja neophodan je nadzor, ali bez nepotrebnog uznemiravanja životinje. Posebnu pažnju treba posvetiti nazimicama koje se prvi put prase, jer upravo kod njih najčešće dolazi do poremećaja majčinskog ponašanja.

Iako se postporođajna neuroza ne javlja kod svake krmače, njene posledice mogu biti ozbiljne. Pravovremeno prepoznavanje simptoma, dobra organizacija prašenja i adekvatni uslovi držanja ključni su za očuvanje zdravlja krmače i opstanak prasadi, ali i za smanjenje ekonomskih gubitaka na farmi.

Tekst: Ljiljana Natošević

Foto: pixabay