NA POLJIMA NOVOG PAZARA PŠENICI PRETI BOLEST: Pegavost lista pšenice – kada reagovati i koliku štetu može da napravi

Na području delovanja PIS regionalnog centra Novi Pazar, ozima pšenica se trenutno nalazi u fazi vlatanja (BBCH 31–35), što je jedan od ključnih perioda za razvoj listnih bolesti. Upravo u ovoj fazi pojavljuju se simptomi takozvanih pegavosti lista, koje mogu značajno uticati na prinos.

Najčešće bolesti iz ove grupe su siva pegavost lista (Septoria tritici), žutomrka pegavost (Pyrenophora tritici-repentis) i septorioza klasa i lista (Septoria nodorum). Uzročnici su gljivice koje se zadržavaju na žetvenim ostacima i lako se šire u uslovima povećane vlage i umerenih temperatura.

Kako prepoznati bolest

Pegavost lista se prepoznaje po pojavi sitnih, nepravilnih mrlja na listovima, koje vremenom postaju veće i dobijaju sivkastu ili žutosmeđu boju. Unutar pega često se mogu uočiti crne tačke – plodna tela gljive. Kako infekcija napreduje, listovi se suše, što direktno utiče na sposobnost biljke da vrši fotosintezu.

Kada i kako reagovati

Stručnjaci preporučuju da se tretman sprovede kada je zaraženo više od 10 odsto biljaka, što je prag ekonomske štetnosti. U praksi, to znači da proizvođači treba redovno da obilaze njive i vizuelno procenjuju stanje useva.

Fungicidni tretmani su najefikasniji kada se primene u pravo vreme, najčešće u fazi vlatanja i početka klasanja. U zavisnosti od vremenskih uslova i intenziteta infekcije, pšenica se obično prska jedan do dva puta tokom vegetacije. U godinama sa povećanom vlažnošću, može biti potreban i dodatni tretman.

Važno je da se tretmani izvode pri temperaturama iznad 15 stepeni, kako bi delovanje preparata bilo što efikasnije.

Kolika je šteta

Pegavost lista nije bezazlena bolest. Ukoliko se ne suzbija na vreme, može dovesti do značajnog smanjenja prinosa – najčešće od 10 do 30 odsto, a u ekstremnim uslovima i više. Osim količine, strada i kvalitet zrna, što direktno utiče na cenu i plasman.

Ključ je u prevenciji

Pored hemijske zaštite, značajnu ulogu imaju i agrotehničke mere: plodored, zaoravanje žetvenih ostataka i izbor otpornijih sorti. Kombinacija ovih mera značajno smanjuje rizik od infekcije.

Zaključak je jasan – redovan pregled useva i blagovremena reakcija ostaju najvažniji faktori u zaštiti pšenice od jedne od najrasprostranjenijih bolesti.

N. Š.

Foto: PIS Srbije